Koliko puta ste se našli u situaciji da ste primorani da uradite nešto iako to ne želiti, ili želite ali ne sad, drugi put kada budete imali više volje i više koncentracije i motivacije? Međutim to ne može da čeka jer imate nekog ko vas stano podseća na vaše obaveze i preti vam da ako to ne uradite baš sad, nećete moći da izađete na kolokvijum ili ako imate više od tri minusa nećete dobiti, potpis a pritom nikoga ne zanima da li ste vi možda bolesni, ili imate porodičnih problema... I šta se onda dešava? Vi ceo semestar jurite neke glupe potpise i pišete neke glupe seminarske koje niko ne čita ali vi zato morate da predate seminarski do određenog roka jer ako to ne uradite nećete moći da izađete na kolokvijum a ako ne izađete na kolokvijum nema teoretske šanse da dobijete veću ocenu od 6 a ako ne dobijete veću ocenu od 6 nećete imati dobar prosek a ako ne budete imali dobar prosek nećete dobiti stipendiju, ili još gore moraćete da vraćate kredit i tako u krug...a vi se stresate zbog svake gluposti i ne znate gde vam je glava da bi na kraju shvatili da na fakultetu učite 80% nevažnih stvari ili stvari koje nikada u životu nećete imati priliku da primenite! I onda se ja pitam čemu sve to? Ako učimo da bi nešto zaboravili onda to nema smisla. Sećate se svi da vas je učiteljica čim ste kročili u školu učila da nikada ne treba učiti zbog ocena a ja vidim da je to jedini razlog zbog čega učimo. Jer ako ne dobijemo dobru ocenu nećemo dobiti stipendiju ili...i tako dalje, kao što sam već rekla. Dakle dolazimo do zaključka da učimo da bi dobili diplomu, koju opet možemo da okačimo na zid jer nema posla. A čak i ako ima posla niko neće da zaposli fakultetski obrazovane jer su prekvalifikovani ili još gore jer će se mnogo bolje snaći i za veoma kratko vreme naučiti to što su stariji kadrovi učili godinama. I šta će se onda desiti sa tim starijim ljudima...pa ako imaju još malo godina do penzije možda će dobiti otpremninu a ako su tek na pola puta do penzije dobiće šut kartu jer ima boljih od njih. I što bi taj stariji radnik stavljao sebe u poziciju da ostane bez posla? Pa nije blesav to da radi!!! Lepo kaže nema posla i zdravo!
     I opet se vraćam na tu priču ima li smisla sve ovo što radimo i da li se treba nervirati oko ovih gluposti. Smisla nema ali moramo to da radimo jer se tako radi već 100 godina u nazad i ko si ti da sad nešto menjaš kad ti ljudi već toliko godina rade po svome i njima je super. Kad se mladi usprotive i pokušaju da kažu svoje mišljenje onda ih odmah neko klepi po učima i kaže:“Ćuti, ko si ti da nešto pričaš. Mogu otac da ti budem. Uopšte nemaš poštovanja prema starijima!“ A pita li se neko da li je ta starija osoba koja je upravo odbrusila mlađoj u pravu ili ga treba slušati bez obzira šta priča jer je stariji. To što je neko mlađi ne treba da znači da treba da ćuti. Naravno da treba da ima pravo na svoje mišljenje! Ne kažem da stariji ne trebaju da se poštuju! Naravno da trebaju, ali treba praviti razliku između poštovanja neke osobe i svoga mišljenja! Uvek treba reći svoje mišljenje i ne treba ga se stideti! To je jedini način da izađemo iz ovog začaranog kruga bez smisla. Neću da radim nešto što se radi 100 godina ako mislim da nije ispravno. Nažalost, niko me ništa ni ne pita!